Šifra: 359665 Artikl je dostupan
Cijena: 0,65 €
Broj: | 1432 |
---|---|
Vrijednost: | slovna oznaka A |
Dizajn: | Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba |
Veličina: | 29,82 x 35,50 mm |
Papir: | bijeli, 102 g, gumirani |
---|---|
Zupčanje: | češljasto, 14 |
Tisak: | višebojni ofset |
Tiskara: | AKD d.o.o., Zagreb |
Datum izdanja: | 22.3.2023. |
Naklada: | 30 000 |
Južni lastin rep (Papilio alexanor, [1800]) jedan je od najkarizmatičnijih danjih leptira Hrvatske. Vrsta je jedna od sedam lako prepoznatljivih i velikih danjih leptira iz porodice lastinrepaca (Papilionidae) u Hrvatskoj, raspona krila imaga od 55 do 70 mm i ženki koje su u pravilu veće od mužjaka.
Južni lastin rep Južni lastin rep (Papilio alexanor, [1800]) jedan je od najkarizmatičnijih danjih leptira Hrvatske. Vrsta je jedna od sedam lako prepoznatljivih i velikih danjih leptira iz porodice lastinrepaca (Papilionidae) u Hrvatskoj, raspona krila imaga od 55 do 70 mm i ženki koje su u pravilu veće od mužjaka. Imago se lako raspoznaje po dvije gotovo okomite linije središnjeg dijela prednje strane krila. Stvarna rasprostranjenost vrste u Hrvatskoj je desetljećima bila nepoznata i neistražena te je do nedavnih sustavnih višegodišnjih istraživanja smatrana izuzetno rijetkom i poznatom samo s nekoliko povijesnih lokaliteta u Istri, na Krku i Dalmaciji. Južni lastin rep rijetko se viđa i zbog udaljenih i nepristupačnih staništa na strmim stjenovitim vapnenačkim padinama i južno eksponiranim liticama. Danas je poznato da je vrsta rasprostranjena na više lokaliteta u Dalmaciji, južnije od Splita, gdje se imago može vidjeti u letu uz stijene i uz vunenasti osjak (Cirsium eriophorum) i ptičju grahoricu (Vicia cracca). Uslijed vrlo rascjepkanog euro-srednjeazijskog područja rasprostranjenja, biljke hraniteljice gusjenice različite su u pojedinim područjima Europe. To je vjerojatno posljedica ekoloških potreba biljaka hraniteljica gusjenice, od kojih su neke biljke pionirske vrste koje odabiru erodirana i siromašna tla. Istraživanja su pokazala da populacije pokazuju sklonost za jednu vrstu štitarke te zbog različitog vremena cvatnje mogu upotrebljavati i do tri vrste. U Italiji i Francuskoj gusjenica se hrani sjemenkama i cvjetovima kamenjarskog ptihotisa (Ptychotis saxifraga), Hironove korenice (Opopanax chironium), divljeg devesilja (Seseli montanum) i modrozelene srdiške (Trinia glauca), u Grčkoj Hironove korenice (Opopanax chironium), vrstama roda bedrenika (Pimpinella sp.) i vrstama roda koramača (Ferulago sp.), a u Hrvatskoj isključivo Hironovom korenicom (Opopanax chironium). Gusjenica je slična gusjenici lastin repa s temeljnom žutozelenom bojom i poprečnim crnocrvenim prugama na leđnoj strani. Južni lastin rep prezimljuje u stadiju kukuljice. Ima jednu generaciju godišnje, a imago se pojavljuje od početka travnja do konca srpnja. Južni lastin rep ugrožen je zbog nestanka povoljnih staništa na kojima u izobilju raste O. chironium, a koja su pod velikim pritiskom urbanizacije i ozbiljne fragmentacije. Glavna prijetnja njegovom opstanku je uništenje povoljnih staništa uz rubove cesta i padina, potencijalno ilegalno kolekcionarstvo i stalno smanjenje populacija uslijed lokalnog nestanka/ izumiranja vrste na povijesno poznatim lokacijama. Vrsta je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode u kategoriji strogo zaštićene zavičajne divlje svojte pa je prikupljanje odraslih jedinki i stadija gusjenice protuzakonito. Nalazi se na Dodatku IV. Direktive o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/EEC) i Dodatku II. Bernske konvencije, smatrajući se iznimno osjetljivim na klimatske promjene kao vrsta iznimno visokog rizika kategorizacije u Atlasu klimatskog rizika europskih svojti leptira.