GLAZBA - ARSEN DEDIĆ 2018

U znaku lava, 28. srpnja 1938. u Šibeniku rodio se u težačkoj obitelji Dedića dječak koji će kao Arsen Dedić tijekom druge polovice 20. stoljeća izrasti u ikoničnu figuru hrvatske kulturne scene. Odlikaš cijenjene šibenske gimnazije, likovno i pjesnički nadaren (prvim se pjesmama javlja u zagrebačkom Poletu i splitskom Vidiku), obećavajući flautist glazbene škole, do Zagreba, tada mitskog odredišta šibenskih studenata (nekad su to bili Padova i Prag), zaslužit će obje srednjoškolske svjedodžbe kako bi se ujesen 1957. upisao na studij prava.
Arsenovi likovni uradci, pjesnički iskoraci i muzikalnost (već se prepričava kako je prvi kompliment s petnaest godina dobio od slavnog dirigenta Lovre Matačića koji se na gostovanju zatekao u Šibeniku) navijestili su probleme s odabirom puta u budućnost. Likovna akademija je na odlasku iz rodnoga grada u bijeli svijet također bila mogućim izborom. Odabravši pravo voljom roditelja, sam je odlučio ponovno se upisati i u završne razrede srednje glazbene škole. Kao da nam je dao do znanja da „bubanje“ za budućega „fiškala“ ne znači i odustajanje od flaute i konzervatorija. Nadalje, „izlet u zabavne vode“, što je uslijedio kao dopunska aktivnost nakon dolaska na studij, pokazat će se, postat će put bez povratka i onaj drugi, njemu miliji cilj: karijera akademskoga glazbenika i serioznog skladatelja, unatoč redovito stečenoj diplomi flautista, ostat će zauvijek na slijepom kolosijeku.
Spajajući glazbeni i poetski dar stvorio je autentičan kantautorski stil. Obišao je svijet, a njegov kreativni saldo gotovo se ne može nabrojiti! Oko 40 albuma, što službenih, što piratskih, i 32 knjige! Napisao je glazbu za više od 30 igranih filmova, za 140 kazališnih predstava, 21 TV dramu i seriju, 11 dokumentarnih filmova, 10 crtanih... Uz brojna priznanja i nagrade, Vjesnikovu Nagradu Slavenski, sanremsku Premio Tenco (među prvih devet kantautora u svijetu, u društvu Cohena i Dylana), Premio Brel, brojne Porine i onaj za životno djelo, dvije pulske Zlatne arene i druge.
I ne vjerujem da je slučajno živio u stanu zgrade u Haulikovoj ulici 4 čije pročelje resi natpis koji je preuzeo za naslov svog autorski koncipiranog diskografskog epitafa – Dobrotorov dom. Simbolika što ju je time ponijela inventura jedne goleme umjetničke i estradne karijere ima svako opravdanje. Arsen Dedić neporecivo je konačni dobrotvor koji kao da je desetljećima fascinantnim radom skrbio nad sudbinom hrvatske pop-glazbe darivajući je neštedimice plodovima mnogih talenata sve do svog odlaska 17. kolovoza 2015. Siniša Škarica, glazbeni urednik